logo2

petakban

Od kako su cijelu tadašnju veliku zemlju digli na noge sa njihovim prvim albumom „Godina zmaja“ ('88), Psihomodo pop je sve ove godine do sada ostajao jedan od najvećih bendova ovih prostora, koji nikada nije posustao u energiji i svom rokenrol stavu. Iza sebe imaju ozbiljnu diskografiju, mnoge njihove pjesme su klasici domaćeg rokerola i jedni su od najaktivnijih koncertnih bendova na ovim područjima. Drugog dana osmog izdanja Bedem festa Psihomodo pop održaće koncert koji će sigurno biti za pamćenje. Tako je uvijek kada je u pitanju ovaj hrvatski bend, a to garantuje i sam Davor Gobac, sa kojim smo tim povodom razgovarali.

Psihomodo pop je bend koji je aktivan pune 33 godine i nije prekidao sa radom. Ove godine održali ste veliki broj koncerata i nastupili na mnogim festivalima, a među njima je i Bedem fest, gdje ćete održati koncert 25. avgusta. Imali ste prilike dosta svirati u Crnoj Gori, kakve su vam impresije odavde i kakva su očekivanja od nastupa na staroj tvrđavi u Nikšiću?

Davor: Imali smo prilike nekoliko puta svirati u Crnoj Gori, bilo je super, impresije su odlične, publika je fantastična i siguran sam da će biti tako i sada, na Bedem festu. Sviraćemo nekakav presjek, kroz karijeru i očekujemo baš dobar provod.

Nikšić slovi za grad rokenrola. Kakav je danas status ove kulture u okruženju, u vremenu nekulture, kada smjenom generacija ne dolazi do novih pravaca, već je na snazi proces recikliranja, određenih vidova nostalgije, koje stoje naspram mainstreama, koji je konglomerat senzacionalizma, niskih pobuda i domaće političke korektnosti?

Davor: Unatoč komercijalnoj muzici, turbofolku, cajkama i sličnom, rokenrol ipak postoji i danas u okruženju postoje dobri bendovi. I dalje stariji bendovi uglavnom drže primat, ali valjda će se vremenom iskristalizirati zbilja neka nova i jaka imena, koja će se uspjeti uključiti u posao, nadam se, jer, kao što znamo - rokenrol nikada neće umrijeti.

Da li se scena obnavlja, da li se pojavljuju neke nove, zanimljive snage? Pratite li demo scenu i kakav je njen status? Vaš sin takođe svira u mladom bendu „Donkey hot“, sigurno poznajete njihove probleme i sami znate kako scena, posebno ova danas, fukncioniše.

Davor: Pa kao što rekoh, postoje mladi bendovi, ali im je dosta teško, vremena su se znatno promijenila, komercijalna muzika je postala mainstream i definitivno ima dosta šunda, no kaj, treba vjerovati u ono što čovjek radi, treba biti kvalitetan, treba ulagati u bend, u sebe i boriti se! Uvijek je bilo tako, svako vrijeme je donosilo svoje neprilike i prilike.

Bedem fest treću godinu za redom sarađuje sa tri demo festa iz okruženja (Zagreb, Subotica i Beograd) i pobjednički bendovi sa njih dio su stalnog programa ovog festivala. Koliko su važne takve saradnje i koliko scena mora još bolje da se umrežava, da bi opstala?

Davor: Mislim da je ta suradnja festivala i scena, kak ti veliš, vrlo pohvalna, smatram da se trebamo spajati, a pogotovo rokenrol bendovi i taj neki dio posla. Počelo je i traje to, u okruženju ima sve više festivala i sve više i više ljudi dolazi na njih. Mi smo ove godine svirali sigurno na desetak festivala, koji su bili odlični, u svim bivšim republikama

psihomodo1 galleryfullKada uporedite vrijeme kada ste vi počinjali i ovo današnje vrijeme, kada je u pitanju rokenrol, šta se sve promijenilo? I da li je rokenrol kultura mladih, novih generacija? Kakva danas muzika čini ljude živima?

Davor: Kad uporijedim vrijeme kad smo mi počinjali i sada, pa čuj, različito je... Onda je rokenrol bio puno više prisutan u mainstreamu, danas ga ima evo kroz nas i još par bendova, ali nije možda tako jak. Mi smo možda sad neki ljudi u nekakvim zrelijim godinama, ali smo ipak opstali. Kao što sam već rekao, svako vrijeme nosi svoje poteškoće i prednosti. Danas je dosta teško doći do nekog značajnijeg medijskog prostora ako sviraš neku žešću muziku, pogotovu ako neka veća radio stanica u regiji neće uopće vrtjeti to što je mnogo žešće, gdje se čuje gitara, ali šta sad - treba idalje svirati za svoju publiku, ostati svoj i uvijek to dođe na kraju na svoje.
A kakva danas muzika čini ljude živima – ne znam šta bih vam rekao, to je mešung cajki, turbofolka, elektronike, repa... Imam osjećaj da ti mladi danas slušaju jednu veliku musaku svega! Iako rokenrol publike ima , ne mogu reć, sve ih više dolazi, ali ova mlada publika je u ne'akvom heavy metal smjeru, a i heavy metal je otišao danas u milion ne'akvih pravaca, tako da bog te pitaj kakva muzika današnje ljude veseli.

Šta mogu mladi da nauče od vas iskusnijih, šta bi ih posavjetovali? Koliko se posvećujete bendu, koliko često Vaš bend drži probe, kako teče proces vašeg rada?

Davor: Ne znam šta bih rekao mladim bendovima, treba svakako raditi. Mi smo ranije, na početku imali mnogo više proba i mnogo smo više morali raditi. Sada imamo probe samo kada radimo nekakve nove pjesme, pa da bi ih napravili do kraja i malo uvježbali, ili već ako mijenjamo aranžmane u nekim od njih. Nemamo neki određen način rada, nego svaki put nova ploča nastane na neki nov način i nametne neki svoj način rada i proces. Ali u svakom slučaju, uvijek napravimo jedan pa drugi demo, pa tek onda kad je sve zrelo za snimanje se i odlučimo za to. To je onako dosta složen jedan proces koji i košta uz to sve.

Da li postoji „penzija“ za Vas, kao pojam? Kako je to živjeti i baviti se rokenrolom, iz Vašeg ugla? Da li rokenrol zaista čini ljude mladima, dozvoljava li im da odrastu, ili prosto samo njeguje onu stranu ličnosti, koju sistem pokušava da ukroti?

Davor: Za nas će penzija doći kad umremo, mislim da sam to tako shvatio. Živjeti i baviti se r'n'r iz mog ugla izgleda skroz normalno, izgleda da ja to živim i radim cio život i to je moj posao i moja ljubav. Zbilja ne bih želio neki drugačiji život, meni je sasvim normalno da od toga živim! Od ničeg drugog sem od rokenrola nisam baš previše ni živio, možda od ne'akvih serijica ili nekakve ovak' stvari sa strane, šta sam znao raditi, ali uvijek ono glavno u mom životu i najbitniji posao je bio Psihomodo pop.
To je istina, rokenrol te tjera da budeš energičan, da budeš bundžija, da ne pristaješ na stereotipe, tak treba bit. Zato i volimo rokenrol, hehehe...

Motiv žene preovladava u Psihomodo popu. Napravili ste toliko kultnih pjesama posvećenih njima. Šta je to što vas inspiriše?

Davor: Sve te pjesme koje imaju imena žena, pa zbilja nije ih bilo puno, ali je na kraju tako ispalo, ali ovaj kaj... Žene su bitne u životu svakog muškarca, žene su inspiracija, žene su ženstvene... hihihi!

psihomodo Vaš novi album „Ćiribu ćiriba“ osvojio je brojna priznanja i sa njim počinje vaša saradnja sa producentom Skansijem. Šta nam možete reći o toj saradnji i o predstojećim planovima Psihomodo popa?

Davor: Skansi je posljednjih par godina naš producent i napravili smo s njim taj novi album Ćiribu Ćiriba. On i ja se dugo znamo, radili smo neke Dinine stvari zajedno. Skansi je super, ima dobar studio, vrlo je muzikalan, zna svoj posao, dobro se slažemo s njim, mislim da ćemo tako i nastaviti. On je svakako vrlo važan čovjek u procesu nastajanja naših ploča, on nas je inače i povezao sa Stivi Albinijem, koji je snimio ovu posljednju pjesmu.
Predstojeći planovi kaj se tiče snimanja – snimićemo sigurno nekakav singl još do nove godine, s tim da imamo još dosta pjesama u demo obliku pa ćemo tako, singl po singl snimati i u nekom trenutku sigurno izdati nekakav album. A inače u jesen izlazi i Live iz zagrebačkog kazališta Gavela. To je 20 godina od onog legendarnog live-a „Unpljugda“. Odlično je snimljeno i to je u principu najnoviji projekat koji će izaći.

Kada će se desiti i taj Njujork, kojeg još niste posjetili, a taj grad i njegova scena krajem '70ih su toliko obilježili vaš život i rad?

Davor: Da... kad će se desiti i taj Njujork. Nemam pojma, valjda će se desiti u ovom životu, ak' ne onda ćemo morati opet negdje uskrsnut', pa ponovo svirat', ne bi li nas valjda pozvali konačno u Njujork.

Za kraj, kao Zmaju, kojeg imate i istetoviranog na lijevoj ruci, kako vam prija ova godina Pijetla (u kineskom horoskopu)?

Davor: Ova 2017, godina Pijetla je zbilja turbolentna. Desile su mi se mnoge i ne baš ugodne stvari, ali se ipak i desila gomila pozitivnih stvari! Zbilja ne'akve stvari se dešavaju ove godine, imam osjećaj čak i u cijelom svijetu. Nema veze, samo long live r'n'r i bez panike.

kamp

cetvrtak aaaaaaaaaa

subota 1

 
partneri
 
 
ministarstvo odryivog razvoja i turizma
wild beautz
ckb
ministarstvo kulture
opstina niksic
epcg
niksicko rocks
fondacija njegos

 

 
mtel ministarstvo razvoja
grcka ambasada
 

 

 

 

 
festivali
metropolis-vapor-odbrana
gprofuturo-sajam-intimo
goranovic-zito-uniprom

 

 

 

 
media
 
media1
media2
 
chodex-zvile-anto