logo2

prva noc baner

Punk bend Punkreas osnovan je u Nikšiću 2003. godine i do sada su objavili tri albuma: Glavom kroz zid (2009), Majmunska posla (2014) i 1000 zašto 1000 zato (2017). Od samog početka, članovi ovog benda su Goran Dabović – Dabo (vokal), Mihailo Bulajić – Bula (gitara), Đorđije Njunjić (bubanj), dok su na basu u prethodnim godima bili Petar Luburić i Bojan Bojanić – Bojica, a sada je na tom mjestu Veljko Vučurović.

Punkreas 1

Ove godine na tvrđavi u Nikšiću će se naći sva tri najistaknutija crnogorska benda, među kojima ste i vi, koji ćete nastupiti nakon Pro Paina. Kako vi gledate na ovogišnji 8. Bedem fest, na cjelokupan program i uopšte sam festival, u odnosu na grad i na scenu koju okulja i podržava?

Đorđije: Tokom svih ovih godina Bedem fest je okupio sve bendove koji nešto stvaraju u Crnoj Gori. Prije bih rekao da je ove godine napravljen presijek tri generacije crnogorskih alternativnih bendova, što nekako daje čar, uprkos katastrofalnom stanju što se tiče kulture uopšte. Postoje tri generacije ljudi koji ipak nešto stvaraju. Nadam se da će se trend „Don Kihotstva“ u Crnoj Gori nastaviti kada je rok u pitanju. Pošto muziku doživljavamo veoma lično, bez tog #KakoZaraditiPare efekta, mogu reći da je Bedem fest najiskreniji što se tiče pristupa u tome što radi. Ove godine je line up takav da predstavlja muzičku bombu različitih pravaca i ukusa, i mislim da je svojevrstan pokazatelj da se ipak može napraviti drugačiji festival od onih u regionu - a da to bude svima isplativo. Sama energija koju organizator ulaže da bi nekog doveo na festival pokazuje koliko to i njima znači. Mislim da će Bedem fest ove godine ostati zapamćen po mnogo stvari, prije svega ono što ga čini takvim kakav jeste - a to je atmosfera.

Grad Nikšić je konačno sam sebe prihvatio, percipirao i počeo predstavljati kao grad „rokenrola, piva i čelika“, a sve je to ipak poteklo i bilo na osnovama DIY (do it yourself, uradi sam prim.prev), manje grupe ljudi, koji su ipak okruženi većinom, koja ne bira svoju kulturu, već prihvata šta joj se nameće. Koliko su ovakvi primjeri važni, koliko je važno boriti se za lična uvjerenja? I vi sami ste bend koji pripada toj DIY etici.

Đorđije: U Nikšiću je uvijek bila prisutna ta crta alternative u odnosu na nešto, bilo da je kultura, politika, sport...Mnogo je važno za grad, svaki grad, da cijeni ono što je dobro u njemu. Sloboda je u tome da ljudi razmišljaju svojom glavom, i ako ispada pogrešno ponekad držati se toga, a ne slomiti se pod bilo kojom kritikom. U ostalom da smo mi kao bend slušali šta nam pričaju, davno bi prestali da postojimo. Neminovno je danas svuda u svijetu da su ljudi zaraženi uticajima medija i da je lakše tako priključiti se nečemu. Ali mi u našim mikro sredinama, imamo toliko talentovanih ljudi na svim poljima, kojima samo treba dati šansu. Mi smo pristupili DIY etici iz čistog razloga što moramo tako. Lakše je nešto očekivati od samog sebe, nego od nekog drugog.

Od bendova iz Crne Gore, da se primijetiti da ste bend koji je najagilniji i koncertno vrlo aktivan. Često svirate u okruženju, vodite road report-ove i potpuno ste predani životu i radu benda. Otkrijte nam nešto o tome kako Punkreas funkcioniše kao bend?

Đorđije: Najbitnije je da znate šta hoćete. Mi od starta do danas imamo isto mišljenje o bendu. Prije svega druženje, pa onda stav o pojedinim pitanjima, iako nekad i nemamo svi isto mišljenje oko određenih pitanja. Često je tu avanturizam prisutan, želja za istraživanjem. Na putu se ljudi najbolje upoznaju, a kada jedu, spavaju i provode vrijeme zajedno, tada već postaju braća, i to nijedne pare ne mogu kupiti. Tako da nama bend predstavlja sada čak i nešto više od muzike.

 

Bend doživljavate kao porodicu, među vama, neki članovi i jesu porodica, ritam sekcija preciznije. Svi članovi benda su stalni od osnivanja, 2003. godine, dok je mjesto basiste bilo nekoliko puta mijenjano. Na basu već par godina je Veljko Vučurović, koji svira i u druga dva benda, koja će nastupiti ove godine na Bedemu. Kakva je vaša saradnja sa njim i koliko je on možda donio nečeg novog ili drugačijeg u bend?

Đorđije: Kao što napisah u prethodnom pitanju mi i jesmo porodica. Svi ljudi koji su pomogli u dosadašnjem radu benda jesu sastavni dio priče i danas dobri drugovi. Sa Perom na basu smo prošli te prve godine odrastanja benda, drugi period takodje bitan je bio dok je bio Bojica tu, koji nas je mnogo toga naučio, i za kraj je došao senior Veljko. Šta reći o čovjeku kojeg manje-više svi znaju kao gitaristu benda DST i basistu Autogenog treninga. Donio je puno, od sviranja, stvaranja pjesama, do ideja koje nam nikada ne bi pale na pamet. Ali donijeli smo i mi njemu. Podmladili smo ga.

Često ste na putu i održavate dosta koncerata. Koliko takav rad bendu pomaže ili odmaže u radu na probama i u studiju, u stvaranju novih materijala? Kako to funkcioniše u vašem slučaju, spremate li nešto novo po tom pitanju?

Đorđije: Iskustvo u muzici je mnogo važno, ali ne i na prvom mjestu. Opet kažem važno je šta bend želi. Mi smo ipak pank rok bend i ne bi izlazili van tog pravca. Neke stvari mnogo lakše idu sa stažom i koncertima. Najbolji pokazatelj našeg rada je to da smo novi album snimili komplet u studiju a da prije toga nijesmo znali tačno šta snimamo i kako pjesme idu. Svaki tonac bi se sad zgrozio ovim što govorim, ali to je za nas čar, tako muzika uvijek ostaje svježa. Nikada na svirkama ne sviramo striktno onako kako smo nešto snimili. Naravno da se držimo osnova, ali ako u tom trenutku nekome dođe da odsvira nešto drugačije – to ne predstavlja problem! Mislim generalno da dosta bendova pati od toga kako zvuči, kako svira, kako se ponaša na bini i kako se oblači. Mogu sad ekskluzivno za vaš sajt reći dvije novine koje se tiču nas. Na Bedemu prvog dana će biti prikazan naš novi spot za pjesmu „Nije kraj“, a tokom svirke Geri Meskil iz benda Pro pain pridružiće nam se na vokalu u pjesmi Terpentin, koju i mi i Pro pain imamo snimljenu, a obrada je kultnih njemačkih rokera Bohse Onkelz.

 

Nedavno ste svirali u Sloveniji i inače mnogo svirate po bivšoj Jugoslaviji. Kakvi su vaši utisci sa tih putovanja i u odnosu na širu scenu, koliko je ona povezana između sebe? Prijavili ste u svom road reportu i prvo zasijedanje novosmislene države „Euroslavije“, šta možemo očekivati od toga?

Đorđije: „Euroslavija“ je nastala u zajebanciji nakon koncerta u Novom mestu u Sloveniji, sa našim domaćinima u skvotu Sokolc. Iako je šala, možemo reći da stvarno „Euroslavija“ postoji. To je oaza svih ljudi u bivšoj Jugoslaviji koji osjećaju da smo mi i dalje isti narod. U Sloveniji smo bili par puta, takođe sve države bivše Jugoslavije, i svuda imamo prijtelje istomišljenike, koje muče iste muke, problemi. Mogu samo konstatovati da scena svuda postoji, u manjem ili većem obimu. Mnogo toga smo naučili kako stvari funkcionišu, kako se organizuju koncerti, kako funkcionišu underground mreže ljudi i organizacija, kako se ljudi bore za prostore, i to nama sve u Crnoj Gori itekako nedostaje. Ali i jedno je istina – teško koji grad ima dva rok festivala većeg tipa u mjesec dana kao Nikšić.

Šta bi ste rekli vašoj publici i uopšte ostalim ljudima, zbog čega je važno biti na nikšićkoj tvrđavi od 24. do 26. avgusta?

Đorđije: Prije svega zbog toga što će viđeti važne i velike ljude, kao što su prije svega Bisera i Zvonko, što će osjetiti energiju stranog iskusnog benda kakav je Pro pain. Što će doživjeti prisnost domaćih bendova, i što je mnogo važno - čuti neke nove. Bedem i svaki muzički festival je bitan za mlade ljude kojima ovo može biti okidač da se bave muzikom, kulturom i da se usmjere na neke druge stvari od onih koje im se svakodnevno prezentuju.

kamp

petak 1

subota 1

 
partneri
 
 
ministarstvo odryivog razvoja i turizma
wild beautz
ckb
ministarstvo kulture
opstina niksic
epcg
niksicko rocks
fondacija njegos

 

 
mtel ministarstvo razvoja
grcka ambasada
 

 

 

 

 
festivali
metropolis-vapor-odbrana
gprofuturo-sajam-intimo
goranovic-zito-uniprom

 

 

 

 
media
 
media1
media2
 
chodex-zvile-anto